7 biljaka za liječenje dijabetesa

Dijabetes uzima maha.
Prvo zabilježen u Drevnoj Grčkoj, dijabetes je sada jedna od najproširenijih bolesti u svijetu.
Broj osoba oboljelih od dijabetesa u zadnjih 10 godina se udvostručio.
Pretpostavlja se da će u idućih 20 godina dijabetes poprimiti razmjere prave epidemije.
 Ali alternativna medicina i najnovija istraživanja daju nadu. Uz pravilan način života i ovih 7 biljaka možete reći "NE" dijabetesu.

 Kolači , Recepti za kolače , Toblerone , Čupavci , Kasato torta

1.Borovnica
Jedan od najboljih lijekova protiv dijabetesa je obična borovnica (Vaccinium myrtillus). Pokazalo se da lišće ove biljke smanjuje razinu šećera u krvi.
2-3 pregršti lišća borovnice kuhajte pola sata u 3-4 čaše vode. Uzimajte nekoliko čaša ovog čaja dnevno.

2.Srebrna svilenica (Gymnema sylvestre)
Srebrna svilenica je indijska biljka, koja se koristi u ayurvedi već nekoliko stotina godina. Glavni sastojak ove biljke je gimnemična kiselina, koja sprečava hiperglikemiju - previsoku razinu šećera u krvi.
Na jeziku Hindi ova biljka se zove gurmar - ta, koja uništava šećer.
Pokazalo se da srebrna svilenica obnavlja beta stanice gušterače i djeluje kao izulinotropik (regulira stvaranje inzulina).
Prema istraživanjima, 400 mg srebrne svilenice dnevno pomaže u smanjenju šećera.

3. Artiplex (jestiva loboda)
Izraelska istraživanja su potvrdila da biljka artiplex (salt brush) pomaže kod dijabetesa tip 2.
Preporučena doza je 3 grama jestive lobode dnevno.

4. Ginkgo biloba
Ginkgo se pokazao učinkovitim u liječenju simptoma dijabetesa. Ginkgo povećava dotok krvi u oči i ekstremitete i koristi se za sprečavanje dijabetičke retinopatije.
Aktivni sastojak u ginkgu se zove flavoglikozid, a preporučena doza je 50-80 mg tri puta dnevno.

5. Crni kumin
Crni kumin ili nigella sativa je poznat kao "lijek za sve bolesti osim smrti". Crni kim posjeduje čudesna ljekovita svojstva i koristi se za mnoge bolesti od alergije do raka štitnjače.
Najnovija istraživanja potvrđuju da nigella sativa pomaže i kod dijabetesa.
Preporučena doza je 1 čajna žlica ulja crnog kumina 3 puta dnevno.

6. Lišće smokve
Lišće smokve je već odavno poznato zbog svojih ljekovitih svojstava - liječi bronhitis, bradavice, cirozu jetre, visoki tlak, kožne probleme i čireve.
Ali novost je da je lišće smokve također izuzetno dobro za dijabetes. Obično se koristi sok lišća smokve, koji se uzima odmah nakon ustajanja, uz doručak.
Možete također prokuhati lišće smokve u pročišćenoj vodi i uzimati to kao čaj.

7. Cimet

Prema istraživanju objavljenom u časopisu Diabetes Care, cimet pomaže u smanjenju razine šećera i kolesterola u krvi.
U istraživanju pacijenti su uzimali 6g cimeta dnevno tokom 40 dana. Svoj uobičajeni režim prehrane nisu mijenjali. Na kraju istraživanja razina šećera im je pala do 30 %.
Možete dodavati cimet u jela, uzimati ga sa medom ili napraviti čaj od cimeta.
Čajnu žlicu mljevenog cimeta prelijte vrelom vodom, te ostavite sa strane 5 minuta. Procijedite čaj i zasladite medom.

Zdrava dijeta i pravilan način života su najbitniji

Medicina konačno počine govoriti o tome, da se dijabetes može izliječiti uz pomoć dijete i zdravog načina života - to, o čemu alternativni liječnici govore već godinama.
U pravilu, od dijabetesa obolijevaju ljudi koji imaju višak kila, nezdravo se hrane i malo vježbaju.
Konvencionalno liječenje dijabetesa uključuje kontrolu razine šećera u krvi i dnevne injekcije inzulina - što nikako ne djeluje na uzrok bolesti.
Prema istraživanjima, koja je objavio CNN, poboljšanjem dijete, gubitkom kila i redovitom vježbom milijuni ljudi mogu se zauvijek riješiti dijabetesa.
"Vidjeli smo kako su se mnogi ljudi na takav način izborili za svoje zdravlje", - govori dr. Michelle Magee, direktor na fakultetu MedStar Diabetes u Washingtonu. "Ali morate biti odlučni da slijedite zdrave navike cijeli Vaš život".

Read More

Alergija - uzrok i načini liječenja

Alergija je nepravilno funkcioniranje imunog sistema.
Organizam alergične osobe burno reagira na neke tvari iz našeg prirodnog okruženja koje inače nisu štetne.
Takve tvari se nazivaju alergenima.
Reakcija na alergene obično stvara upalu koja uzrokuje različite simptome, kao što su peludna groznica, ekcem, astma i mnoge druge.

Mehanizam alergijske reakcije

U zdravom organizmu antitijela štite ga od virusa, bakterija i infekcija.
Kod alergičnih osoba imuni sistem pogrešno shvaća određeni alergen kao neprijatelja i počinje stvarati antitijela da se obrani od njih.
Takva antitijela, koja se nazivaju immunoglobulin E (igE), vežu se za mastocite kojih ima u obilju pod površinom kože, u nosu, očima, plućima i gastrointestinalnom traktu.
Kada antitijela IgE pronađu alergen, uhvate ga, izazivajući mastocite da stvaraju moćne kemikalije, uključujući histamin. To izaziva alergijsku reakciju.
Alergijska reakcija može se dogoditi odmah ili nakon par sati poslije kontakta sa određenim alergenom. Alergijska reakcija može uzrokovati različite simptome.

Simptomi alergijske reakcije

Simptomi alergijske reakcije ovise o tome na kakav način alergen ulazi u tijelo. Naprimjer, pelud, koja se udiše kroz nos, obično uzrokuje simptome u nosu, očima, sinusima i grlu.

 

Svima poznata reakcija na pelud je alergijski rinitis, ili peludna groznica.

S druge strane, alergija na hranu najčešće uzrokuje probleme u stomaku i crijevima.

Alergijske reakcije često se istovremeno pojavljuju na raznim dijelovima tijela.

Simptomi alergije mogu varirati od blagih, do teških i po život opasnih.

Oni se mogu podijeliti ovisno o tome, na koje organe utječu. To su:

• Koža: koprivnjača, ekcem i otekline lica
• Dišne putove: nos (peludna groznica), grlo (otekline), pluća (kašalj, teško disanje, bronhospazm)
• Gastrointestinalni sistem: mučnina, povraćanje, bolovi u trbuhu, proljev
• Srčano-žilni sustav: osjećaj malaksalosti, slabost, bljedilo, nesvjestica

Simptomi alergije mogu biti lokalni - na primjer, otekline uzrokovane ubodom pčele, ili opći (proširene po cijelom tijelu).
Anafilaksija je opća alergijska reakcija, koja zahvaća dišne putove i/ili srčano-žilni sustav, kožu i/ili gastrointestinalni trakt.

Najčešći alergeni

Alergeni su tvari, koje mogu izazvati alergiju, ali inače nisu štetni za čovjeka. Najčešći alergeni su:

• grinje
• pelud
• mačke i druge životinje, na primjer, psi, konji, zečevi i svinje
• hrana, kao što su kikiriki, jaja, soja, kravlje mlijeko i plodovi mora
• ubodi insekata
• lijekovi
• plijesan
• lateks

Alergeni koji se prenose zrakom, su grinje, pelud, spore plijesni, dlake mačaka i psa. Udisanje ili dodir s takvim alergenom izazva osip, naticanje očiju, peludnu groznicu ili astmu.

Takvi alergeni vrlo rijetko izazivaju anafilaksiju. 

Prehrambeni alergeni unose se sa hranom.  

Bilo koja vrsta hrane može izazvati alergijsku reakciju. Najčešći prehrambeni alergeni su jaja, kravlje mlijeko, kikiriki, soja, pšenica, sjemenke, riba i školjke.

• jaja i mliječni proizvodi su najčešći uzroci alergije kod male djece
• kikiriki i plodovi mora najčešći su uzroci alergije kod starije djece i odraslih.

Alergija na hranu može izazvati lokalnu i opću alergijsku reakciju, uključujući i anafilaksiju.

Drugi alergen - otrov insekata, na primjer pčela i osa, ulazi u tijelo kroz ubrizgavanje. Otrov svakog insekata je drugačiji, zato osoba alergična na otrov jednog insekata ne mora biti alergična na otrov drugog.

Ubode insekata mogu izazvati lokalnu alergijsku reakciju koja ponekad traje i do nekoliko dana, ili opću izravnu reakciju,  uključujući i anafilaksiju. Zbog toga što je otrov ubrizgan direktno u krv, reakcija može biti brza.

Kod uboda pčele na mjestu uboda ostaje žalac sa otrovom. Da bi ste spriječili širenje otrova, odmah ga izvadite. Pokušajte da ga ne slomite.

Lijekovi, kao klasični tako i biljni, također mogu izazvati alergijsku reakciju. Najčešći alergen je penicilin.

Istraživanja Britanskih znanstvenika pokazuju, da se u periodu od 1990 do 2001 godine, broj ljudi, koji pati od alergije, povećao za 7 puta.

Prije 100 godina riječ "alergija" nije ni postojala.

U 1950 godini, svaki sedmi Amerikanac imao je alergiju. U 1970 imao ju je svaki peti, a u 1985 - svaki treći.

Liječenje alergije

Već ste sigurno čuli, da klasična medicina alergiju ne liječi. Svi lijekovi za alergiju djeluju na takav način, da uklanjaju ili ublažavaju simptome alergije.

 

Takvi lijekovi blokiraju reakciju imunog sistema, ili, u težim slučajevima, potiskuju rad cijelog imunog sistema uz pomoć lokalnih i sistemskih steroida. Iako takav pristup može pomoči, on nudi samo ublažavanje simptoma i ništa ne poduzima da bih riješio pravi uzrok bolesti.

Pacijenti ovise o svojim lijekovima i pate od mnogih nuspojava. Najgore u svemu tom je, da pacijenti stalno potiskuju svoj imuni sistem, što još više pogoršava njihovo zdravstveno stanje.

 

Najnovija istraživanja

Mnogi liječnici pokušavaju pronaći uzrok alergiji, da bih stvorili lijek za milijune ljudi, koji pate od alergijskih reakcija.

U zadnje vrijeme bila su napravljena mnoga istraživanja. Neki rezultati predstavljaju alergiju u novom svijetlu:

- Pronađena je povezanost alergije sa parazitima. Paraziti koji se nalaze u crijevima čovjeka, ispuštaju toksičan otpad, koji narušava normalan rad imunog sistema i pokreče ciklus alergije.

- Potvrđeno je, da je zdrava mikroflora crijeva i želuca presudna u sprečavanju alergije. Dobre bakterije prirodno štite tijelo od parazita, virusa i bakterija. Zdrava mikroflora jača imuni sistem i potiče njegov normalan rad.

- Znanstvenici pretpostavljaju, da su za alergiju krivi zagađeni zrak i hrana, pretjerano korištenje lijekova, cijepljenja i nezdrav način života.

Ovi podatci su vrlo zanimljivi, jer se slažu sa tvrdnjama alternativnih liječnika.

 

Alternativno liječenje alergije

1.Paraziti
 

Alternativna medicina već odavno zna, da paraziti mogu uzrokovati brojne zdravstvene probleme. Paraziti ispuštaju u tijelo otrov, koji može poremetiti rad imunog sistema i cijelog organizma. 

Paraziti u jetri sprečavaju njezino normalno funkcioniranje. Kada jetra ne funkcionira dobro, ne može razlikovati štetne sastojke od bezopasnih. Tada nastaje alergijska reakcija.

 

Potvrda sa strane klasične medicine

Nedavno su Američki liječnici otkrili, da su toksini, koje ispuštaju bakterije, virusi i paraziti, najagresivniji alergeni. Ti otrovi su tako jaki, da mogu poremetiti rad cijelog organizma. Virusi i paraziti, koji se nalaze u našem tijelu, truju naš organizam i pokreću lančanu reakciju, koja se zove alergijom.

Ukratko rečeno, alergija je posljedica suptilnih imunih i biokemijskih poremećaja u našem tijelu, uzrokovanih mikroorganizmima.

 

Liječenje od parazita
 

Za liječenje od parazita alternativna medicina nudi antiparazitni program.

Antiparazitni program dr. Clark je najučinkovitiji tretman protiv parazita ikada poznat.

Dr.Hulda Clark, američki bio fizičar i fiziolog, sav svoj život posvetila je proučavanju parazita. Svojim tretmanima izliječila je više od 20000 ljudi.

Antiparazitni program dr. Clark sastoji se od tri biljke: pelina, crnog oraha i klinčića.

Pelin, crni orah i klinčić največi su neprijatelji parazita i virusa. Izuzetno su ljekoviti i mogu se koristiti za liječenje mnogih bolesti.

Kombinacija pelina, crnog oraha i klinčića omogućava, da se unište ne samo paraziti, nego i njihove ličinke i jajašca.

To je vrlo bitno, jer ako ostanu jajašca, uskoro će se iz njih pojaviti novi paraziti.

Antiparazitni program dr. Clark uništava više od 100 vrsta parazita.

2.Nepravilan rad jetre

Jetra je odgovorna za prilagođavanje "stranih tvari" našemu organizmu. Ako imate alergiju, znači da vaša jetra i žučni mjehur ne funkcioniraju dobro.

Uzrok nepravilnog rada jetre je obično kamenac ili paraziti u jetri i žučnom mjehuru, (najčešće, candida albicans).

Kako uspostaviti normalan rad jetre

O čišćenju jetre (i cijelog tijela) od parazita govorili smo prije, a sada ćemo razmotriti čišćenje jetre i žučnog mjehura od kamenca.

Svaki čovjek u jetri ima manje ili više kamenca. Kamenac nastaje u rezultatu nepravilne prehrane, koja sadrži previše kolesterola, prevelike tjelesne težine i mnogih drugih faktora.

Trebate li ići na operaciju? Ne! Postoji prirodni i savršeno bezbolni način čišćenja jetre od kamenca.

Metoda je besplatna, za čišćenje trebat će vam sok 1-2 grejpa, malo maslinovog ulja i gorka sol (nju možete kupiti u svakoj apoteci).


Čišćenje će pomoči rasteretiti vašu jetru i uspostaviti njezin normalni rad. Mnogi ljudi nakon čišćenja jetre su osjetili potpuno ili djelomično olakšanje od alergije.

Čišćenje jetre preporučujemo svima, osim maloj djece i trudnica.
 

3.Oslabljeni imunitet

Zdravi organizam sposoban je sam sebe zaštiti od bolesti. I suprotno, oslabljeni imunitet može biti uzrok mnogih zdravstvenih problema, uključujući i alergiju.

U naše doba oslabljeni imunitet je vrlo proširen problem. Za to su najviše krivi zagađeni okoliš, nezdrav način života i nepravilna prehrana.

Kako ojačati imunitet

• Nemojte piti kloriranu vodu. Koristite izvorsku ili očišćenu vodu.
• Uzimajte što više probiotik jogurta i fermentiranih proizvoda.
• Jedite što više voća i povrća, i to sirovog.
• Vježbajte!
• Što više izlazite u prirodu.
• Pijte dovoljno tekućine - vode, sokova i biljnih čajeva
• Bar jednom godišnje napravite detoksikaciju organizma

Osim ovih jednostavnih savjeta, za koje ste već sigurno čuli, u jačanju imuniteta su vrlo učinkoviti biljni preparati za jačanje imuniteta. Od svih njih najviše vam preporučujemo Citrofit.

Prirodni anti-histamin

Prije smo spomenuli, da histamin, koji izlučuju mastocite, izaziva alergijsku reakciju.
Zbog toga klasični lijekovi za alergiju sadrže kemijski anti-histamin, koji neutralizira alergijske reakcije.

U prirodi postoji biljka, koja sadrži prirodni anti-hisamin. To je nigella sativa, ili crni kumin.

Kalinji, ulje crnog kumina, je jedan od najboljih lijekova za alergiju. Kalinji istog trena ublažava alergijske simptome, a njegovo kontinuirano korištenje sprečava nastanak alergije.

Crni kumin također sprečava bronhospazme, zbog toga je učinkovit u liječenju astme.

Napomena

Ako želite preči na alternativni način liječenja alergije, trebate to raditi postepeno. Uzimanje kortikosteroida ne smije se naglo prekinuti, jer to može izazvati komplikacije. 

Polako smanjujte doze lijekova, dok ih se ne riješite.

Read More

3 ljekovita pripravka od aloe vere

Vino od aloe vere

Recepti za kolače , kolači
"Vino od aloe i meda čisti krv, uklanja štetne i otrovne tvari iz organizma te pojačava otpornost organizma" - piše Hildegard von Bingen.
Možete ga koristiti za brojne tegobe, od loše probave do astme i alergije.
Sastav:

• 200 gr aloe vera (Aloe barbadensis)
• 100 g listova kadulje
• 100 g korijena vodopije (Cichorium intybus)
• 100 g šipka (divlja ruža)
• 200 g meda sa saćom
• 0,2 L crvenog vina

Samljeti svježu aloju, kadulju i vodopiju, te šipak divlje ruže i svježi med sa saćom.
Smjesu staviti u staklenku, preliti vinom, dobro promiješati i zatvoriti. Nakon što odstoji 7-10 dana na tamnom i hladnom mjestu, vino procijediti te uzimati 3-4 puta na dan po 1 veliku žlicu.
Ako koristimo suho bilje, tada treba uzeti upola manju količinu bilja.

Losion za lice od aloe

 

• 50 ml ružine vodice
• 50 ml glicerina
• 50 ml soka aloje
• 1-2 žlice limunovog soka

U staklenu bočicu staviti ružinu vodicu, glicerin, sok aloe i limunov sok, te dobro protresti. Laganom masažom losion nanijeti na ovlaženu kožu lica, a potom isprati toplom vodom.
Rok upotrebe: 3-5 dana.
Osim za njegu lica, sok iz listova aloe može se upotrijebiti kao "zelena prva pomoć" kod manjih rana, opeklina, osipa, dermatitisa te uboda kukaca.

Recept protiv raka

Po receptu ruskog ljekara Savinskog koji je aloju upotrebljavao na pametan i koristan način spravlja se lijek koji se koristi za borbu protiv raka.
300 grama svježeg lista aloe samljeti u mašini za meso (što starija biljka to je bolje).
Pomiješati sa 7 dl čistog crnog vina i sa 500 grama cikorije, 400 grama meda sa saćem i 400 ml 90% apotekarskog alkohola. Sve staviti u tamnu bocu sa širokim grlom i dobro zatvoriti.
Čuvati na tamnom i hladnom mjestu, ali ne u frižideru. Nakon 7 dana može se početi upotrebljavati.
Prvih 5 dana, tri puta po jednu čajnu žlicu dva sata prije jela, a narednih 5 dana, tri puta po jednu jušnu žlicu sat prije jela.
Lijek spravljen po navedenoj recepturi pomaže kod tuberkuloze, astme, čira na želucu, reumatizma, bolesti ženskih organa pa i raka.

Read More

Astragalusom (kozlinac) protiv gripe, alergije i stresa

Astragalus je višegodišnja biljka iz porodice Fabaceae, podrijetlom iz Kine.

Astragalus se koristi u tradicionalnoj kineskoj medicini već nekoliko tisuća godina, ponekad u kombinaciji sa drugim biljkama, za jačanje otpornosti organizma, protiv prehlade i gripe.

Na Zapadu je astragalus postao popularan tek u 80-im godinama prošlog stoljeća.


Recepti za kolače , kolači

Ova biljka je kod nas poznata kao kozlinac, a u drugim dijelovima svijeta kao bei qi, ogi, huang qi i milk vetch.

Postoji više od 2000 vrsta astragalusa, ali samo se 2 vrste koriste u medicinske svrhe - Astragalus membranaceus i Astragalus mongholicus.

Sa sve većim zanimanjem za astragalus, porastao je i broj istraživanja ove biljke.
Pokazalo se da astragalus nije samo sredstvo za jačanje imuniteta, nego i lijek za mnoge druge bolesti.


11 dobrobiti astragalusa

1.Astragalus je adaptogen, što znači da povećava otpornost organizma na različite stresne situacije, uključujući emocionalni, fizički i mentalni stres.
2. Prema najnovijim istraživanjima, astragalus štiti zdrave stanice i sprečava nastanak stanica raka. Dobar je izvor antioksidanata, koji štite stanice od oštećenja, uzrokovanih slobodnim radikalima.
3. Astragalus se stoljećima koristi za jačanje imuniteta. Sprečava gripu, prehladu i infekcije dišnih puteva.
4. Regulira razinu šećera u krvi. Prema najnovijim istraživanjima, polisaharidi u astragalusu smanjuju inzulinsku rezistenciju izazvanu visokom razinom glukoze.
5. Astragalus posjeduje antibakterijska, antivirusna i anti-upalna svojstva. Zbog toga se može koristiti za dezinfekciju i brže zacjeljivanje rana te kod bolesti uzrokovanih virusima i bakterijama.
6. Astragalus pokazao je odlične rezultate u liječenju aplastične anemije.
7. Ova biljka jača srce, poboljšava cirkulaciju i smanjuje krvni tlak. U istraživanjima, grupa koja je uzimala astragalus  nakon srčanog udara oporavljala se puno brže od grupe koja je uzimala placebo.
8. Poznati je lijek za astmu i alergiju. Astragalus regulira rad imunog sustava i smanjuje alergijske simptome.
9. Zbog flavonoida, koje sadrži, astragalus djeluje kao prirodni tonik. Pomaže kod iscrpljenosti i kroničnog umora. Ubrzava oporavak nakon bolesti.
10. Ova biljka također blagotvorno djeluje na probavu, jetru i bubrege.
11. Astragalus se tradicionalno koristi za povećavanje plodnosti muškaraca.


Na žalost na našem tržištu skoro je nemoguće pronaći čisti astragalus u tinkturi ili kapsulama. Međutim astragalus se često koristi kao sastavni dio prirodnih proizvoda za jačanje otpornosti organizma.

Read More

Artičoka - delicija i lijek

Artičoka (Cynara scolymus) je biljka iz porodice glavočika.
Najviše raste u južnoj Europi, na Mediteranu i Kanarskim otocima.
Domaći naziv ove biljke je gardun, a kod nas se najviše uzgaja u okolici Slanoga.
Oduvijek je jako cijenjena i do danas je uzgojena u četrdeset vrsta.
Prema crtežima iz egipatskih grobnica u upotrebi je barem 2500 godina, po čemu je jedna od najstarijih namirnica.
Starim Grcima i Rimljanima služila je kao afrodizijak i sredstvo za dobivanje muških potomaka.
Najpoznatija obožavateljica artičoke Catarina de Medici, upoznala je s njom Francuze, koji su joj dodijelili epitet vrhunske delicije te je počeli naveliko uzgajati.
Tridesetih godina prošlog stoljeća njujorški su mafijaši imali apsolutni monopol nad tržištem artičoke, pa ju je gradonačelnik zabranio.
No, bila je toliko ukusna da je zabrana uskoro ukinuta. Artičoka je danas i dalje prestižna namirnica i na opće zadovoljstvo dostupna svima.

Sastav i ljekovitost artičoke

Artičoka je dobar izvor folne kiseline te vitamina C, K i B. Od minerala obiluje bakrom, kalcijem, željezom, kalijem, magnezijem i fosforom.
Svježa artičoka odlična je hrana za doba planiranja začeća i trudnoće zbog obilja folne kiseline, koja sprečava oštećenje neuralne cijevi kod ploda.
Artičoka sadrži antioksidanse cinarin, silimarin, kofeinsku i feruličnu kiselinu, te u manjim količinama beta karoten, lutein i zeaksantin.
Od svih dijelova najmanje je djelotvoran onaj dio koji se jede. Ostatak biljke izrazito je gorak, ali koristan u svrhu liječenja.

Štiti srce i krvne žile

Artičoka učinkovito smanjuje loš kolesterol i podiže razinu dobrog LDL kolesterola.
Za razliku od lijekova iz klase statina, artičoka ne smanjuje sintezu kolesterola, nego pojačava njegovu razgradnju.
Cinarin i seskviterpen-lakton iz artičoke zaslužni su za njen povoljan utjecaji na zdravlje srca i krvnih žila.  Oni sprečavaju ovapnjenje žila, anginu pektoris, infarkt i moždani udar.

Prirodan lijek za žučne kamence

Mnoge studije su potvrdile da ekstrakt lišća artičoke potiče stvaranje žuči, ključne za rastvaranje masti i kolesterola, koji inače dovode do žučnih kamenaca.
Cinarin iz artičoke toliko je djelotvoran da ga u nekim državama Europe koriste kao dio terapije za žučne kamence.
Ekstrakt lišća artičoke iznimno povoljno djeluje i na zdravlje jetre  te pomaže na sljedeće načine:

• smanjuje razinu masnoća
• štiti od oštećenja i toksina
• pomaže kod ciroze jetre
• sprečava rak jetre
• sprečava bolesti jetre uzrokovane pretjeranim uzimanjem alkohola

Poboljšava probavu

Ova biljka pogodna je za današnji moderan stil života obilježen neredovitim i nezdravim obrocima, manjkom fizičke aktivnosti, stresom i brigama.
Posljedice toga su probavni problemi poput nadutosti, grčeva, bolova i težine u želucu.
Artičoka uklanja te tegobe, djeluje blago laksativno, pomaže u probavljanju teških obroka, izbacivanju otrova te detoksicira organizam.

Odlično sredstvo za mršavljenje i dijabetes

Artičoka je izvrsna dijetalna hrana. Bogata je inulinom koji je djelomično probavljiv pa ne utječe na glukozu u krvi što je pogodno za dijabetičare.
Također pojačava osjetljivost na inzulin, te na taj način vodi ka boljoj kontroli glukoze.
Artičoka je siromašna kalorijama, a bogata vlaknima. Zbog toga se posebno preporučuje osobama sklonim debljanju.

Artičoka može pomoći u liječenju:

• jetre i bubrega
• dijabetesa
• pretilosti
• bolesti srca i krvnih žila
• slabe probave
• žučnih kamenaca
• žutice
• gihta
• urtikarije
• reume
• astme
• ekcema
• alergije

Primjena artičoke

Različite proizvode na bazi artičoke možete nabaviti u ljekarnama i biljnim drogerijama u obliku kapsula, čajeva, ekstrakata i tinktura.
Standardizirani pripravci (kapsule, instant čajevi) moraju biti jednaki dozi od 10 grama suhih listova.
Ovisno o formulaciji, uzimaju se 2 do 3 puta dnevno oko pola sata prije obroka.

Tinktura od lišća artičoke
Stavite 400 do 500 grama listova artičoke da se namaču jedan do dva tjedna u litri alkohola. Ocijedite i pijte jednu veliku žlicu dnevno.

Čaj od artičoke
Prstohvat lišća artičoke prelijte s dva decilitra vruće vode, ostavite 15 minuta, procijedite i popijte. Djeluje slično kao i ekstrakt suhog lišća artičoke.

Artičoka u kulinarstvu

Artičoka je vrlo popularna diljem Europe. Najčešće se priprema prženjem, pirjanjem ili na grillu, sama ili s povrćem, grahom ili tjesteninom. Sirova se ne jede jer je teško probavljiva.
Glavni dio koji se jede je srce artičoke, no može se jesti i stabljika. Mlade plodove možete jesti cijele, a kod zrelijih uklonite tvrde listove, te odrežite vrh i peteljku.
Da bi spriječili gubljenje boje poškropite je limunovim sokom.

Artičoke s mladim bobom

Sastojci

• pola kilograma kuhanog mladoga boba
• deset  artičoka
• pola glavice češnjaka
• maslinovo ulje
• peršin
• krušne mrvice

Priprema
Namačite artičoke sat i pol u vodi da izgube gorčinu. Napravite kompaktnu smjesu od boba, češnjaka, peršina, maslinovog ulja i krušnih mrvica. Posolite i popaprite po želji.
Napunite tom smjesom artičoke, položite ih u tavu da gledaju prema gore, prelijte ih maslinovim uljem, nalijte vode do ruba artičoka, dodajte sol, papar i peršin.
Poklopite i pustite da zavri te da krčka na laganoj vatri sat i pol.

Read More

Amalaki - ayurvedski plod za pomlađivanje organizma

Amalaki (Emblica officinalis) je jedna od najkorisnijih i najpoznatijih ayurvedskih biljaka.
Amalaki je drvo visine od 8 do 18 m, sa izvijenim stablom, sivom korom i širokom krošnjom, koje raste u tropskom dijelu jugo-istočne Azije, uključujući Indiju, Pakistan, Šri Lanku i Maleziju.
Također poznata kao Indijski ogrozd, amalaki daje okrugli zelenkasto-žuti plod dijametrom 2-3 cm.
Ovaj plod je jedan od najboljih izvora antioksidanata u svijetu. Naime, sok amalaki sadrži u 20 puta više vitamina C, nego sok naranče.
Istraživanja su također pokazala da plod Amalaki ima antibakterijska i antivirusna svojstva.
U ayurvedskoj tradiciji, amalaki se smatra najboljim lijekom za rasajanu - pomlađivanje organizma.
Na sanskrtu Amalaki znači „taj, tko održava“. Plod ima nevjerojatna nutritivna svojstva i preporučuje se kod mnogih bolesti.

Amalaki se tradicionalno koristi za poboljšanje rada probave i crijeva, za hranjenje, jačanje i čišćenje organizma. Posjeduje prirodna anti-upalna svojstva, zbog kojih smiruje upale i štiti tkiva probavnog trakta.

Plod amalaki aktivno pomlađuje cijeli organizam:

• stimulira proizvodnju crvenih krvnih stanica
• povećava mišićnu masu
• poboljšava rad jetre, slezene, pluća i srca
• potiče regeneraciju stanica
• poboljšava vid
• jača kosti i zube
• pospješuje rast noktiju i kose
• poboljšava rad probave
• stabilizira razinu šećera u krvi
• odličan je izvor antioksidanata

Primjena u ayurvedi
Amalaki ulazi u sastav poznate ayurvedske formule – Triphale, koja se koristi za poboljšanje probave, detoksikaciju i pomlađivanje organizma.
Također, ovaj plod je glavni sastojak tradicionalnog ayurvedskog ljekovitog džema - Chyawanprasha. Ovaj fini džem, koji se u ayurvedi koristi već tisućama godina, donosi u svaku stanicu tijela dobrobiti ploda Amalaki.
Između ayurvedskih stručnjaka amalaki je poznata kao jedina namirnica u svijetu, koja sadrži pet okusa (rasa): kiseli, slatki, gorki, ljuti i trpki. Jedini okus, koji ne sadrži je slani. Prema ayurvedi, uravnotežena prehrana treba sadržavati svih 6 okusa u svakom obroku, zato se amalaki smatra vrijednom namirnicom.
Na tržištu su dostupni prah, sok, tablete i kapsule amalaki. Prah se koristi za pripremu čaja. Sok amalaki je jednostavan i fin način da unesete u Vaš organizam vrijedne nutrijente.

Read More

Anis - neprocjenjiva pomoć kod probavnih i dišnih tegoba

Anis (lat. - Pimpinella anisum, engl. - anise) je biljka cijenjena od biblijskih vremena, koja se spominje još u Evanđeljima.
Anis je poznat po svojim aromatičnim začinskim i ljekovitim svojstvima.
Rimljani su često njime začinjavali kolače da bi izbjegli tromost crijeva i smetnje probave.
To mu je priskrbilo naziv Solamen intestinorum - "tješitelj crijeva".
I dan danas anis je jedna od najdjelotvornijih biljaka za liječenje probavnih smetnji, ali i drugih tegoba.

Ljekovitost anisa

Anis duguje svoj specifičan osvježavajući miris eteričnom ulju anetola.
Ostale vrijedne tvari koje sadrži su vitamini A, C i B kompleks te minerali kalij, kalcij, željezo, bakar, mangan, cink i magnezij.
U liječenju se koriste zrele sjemenke anisa ili njihovo ulje.
Žvakanje sjemenki anisa djeluje laksativno te otklanja loš okus i zadah iz usta.

Anisovo ulje je popularno od davnina jer...

• poboljšava probavu
• potiče iskašljavanje
• sprječava rast bakterija
• zaustavlja grčeve
• smanjuje nadutost
• djeluje kao tonik
• ima afrodizijačka svojstva
• smanjuje upale

Čaj od anisa prvenstveno se propisuje za probavne probleme poput tromosti crijeva, povraćanja, nadutosti i mučnine.
Poznato je i njegovo ljekovito djelovanje kod astme, bronhitisa, kašlja različitog porijekla i oboljenja pluća.
Pospješuje izlučivanje mokraće i donosi olakšanje kod vodene bolesti.
Dvije žličice ploda anisa prelijte s dva dcl kipuće vode, pustite da odstoji poklopljeno 20 minuta uz povremeno miješanje, zatim procijedite.

Blagodati za bebe i djecu

I dojilje i dojenčad imaju koristi od njega jer potiče izlučivanje mlijeka, a njegovo umirujuće djelovanje tijekom dojenja prelazi i na bebu.
Čaj od anisa snažno se preporučuje dojenčadi i maloj djeci, budući da jača želudac, blago dezinficira želučanu sluznicu te pomaže protiv grčeva i drugih bolova.
S druge strane, anisova vodica od velike je pomoći djeci kad im curi nos.

Anisom protiv parazita i nametnika

Anisove sjemenke pospješuju istjerivanje glista kod djece.
Anisovo ulje uništava uši i sićušne parazite koji uzrokuju šugu.
Možete ga koristiti pomiješano s drugim baznim uljem kao tretman za kožne iritacije.
Samo ili u kombinaciji sa sirom ulje je prvorazredan mamac za miševe i za privlačenje pčela, kada u blizini nema cvijeća.
U veterinarskoj struci često se spominje kao moćno terapijsko sredstvo za crijevne tegobe kod konja i pasa.

Uzgoj anisa

Sjeme anisa najbolje klije kada je mlađe od dvije godine. Sadi se u rano proljeće, kada se vrijeme počinje proljepšavati.
Najbolje uspijeva na sunčanom mjestu u pomalo suhom, dreniranom, bogatom, ilovastom tlu.
Ne zahtijeva puno brige, osim čišćenja korova i lagane gnojidbe.

Anis u kulinarstvu

Ulje, sjemenke i mlado lišće anisa široko se primjenjuju u kulinarstvu.
Najčešće se koristi u desertima, ali ako ste odvažniji možete ga dodavati u slana jela.
Ovaj začin ugodno će aromatizirati rižu, nabujak, kolač od kestena, kompot, marmeladu.
Slaže se s korjenastim povrćem, bundevom i porilukom, a od voća s kruškama, šljivama i citrusima.
Uvijek se dodaje na kraju kuhanja. Kao napitak najčešće se koristi u obliku čaja ili likera.
Postoji i zvjezdasti anis, koji ima slična svojstva. Kod suhog prženog sjemena okus je jači.

Puding od crne riže s anisom

Sastojci:

• 1 šalica crne riže
• 2 1/5 šalice vode
• 1 šalica kokosovog mlijeka
• 2 žlice meda
• žličica anisa

Skuhajte crnu rižu u vodi. Zatim dodajte joj prstohvat soli, med i kokosovo mlijeko.
Kuhajte na jakoj vatri dok ne zavri, zatim pustite neka se lagano krčka 10-15 minuta, povremeno miješajući. Neka smjesa bude kremasta, ali da se vide zrna riže.
Potkraj dodajte anis, ugasite vatru i neka stoji pola sata. Opet povremeno promiješajte i tada je spremno za serviranje.
Puding od riže možete  pripremiti od bilo koje vrste riže ili mlijeka.

Read More

Agava – slast za nepce, melem za kožu, lijek za crijeva

Agava je biljka iz porodice ljiljana, iako se zbog njenog izgleda donedavno smatralo da je pripadnica porodice kaktusa.

Posebnost agave jest što biljka ugiba nakon što procvjeta, ali se na njezin cvat može čekati i do 40 godina.

S obzirom na to da se radi o biljci koja izvorno potječe iz pustinje, agava je otporna na velike temperaturne razlike i ekstremne vrućine.

Agavina je domovina Meksiko, iz kojeg je 1561. godine dopremljena u Europu, a rasprostranjena je širom Sredozemlja pa je danas možemo pronaći i kod nas.

Na našem području udomaćila se agava latinskog naziva Agava americana.

Neke vrste agave, kao Agava sisalana, daju vlakno sjajno bijele boje, a iz nekih vrsta poput plave agave (Agave tequilana) se dobiva slatki sok.

On se može piti odmah ili se alkoholnim vrenjem pretvara u napitak pulque - nacionalno piće u Meksiku s oko 5 posto alkohola. Destilacijom se dobiva poznata rakija tequila.

Sirup agave - prirodni zaslađivač

Zanimljivo Srčika lista agave bogata je saharinom i pečena je vrlo ukusna za jelo. Sjeme se pak koristi za dobivanje brašna od kojeg se može praviti tjestenina za juhe ili, ako se pomiješa sa žitnim ili zobenim brašnom, ispeći kruh. Agavin korijen je diuretik, a koristi se i u liječenju zubobolje.

Agavin sirup ili nektar pribavlja se iz stabla ove biljke, a koristi se kao prirodni zaslađivač.

Naziva ga se i aguamiel (medena vodica), jer ima blagi okus i svjetlu boju.

Rjeđi je od meda, ali je slađi, pa ga kod kuhanja treba još manje nego meda.

Drevni Asteci koristili su mješavinu agavinog sirupa i soli za zacjeljivanje rana, ali i kao melem kod infekcija kože.

I suvremena medicina potvrdila je prednosti agavinog sirupa u borbi protiv piogenih (gnojnih) i crijevnih bakterija.

Agavin se nektar dobiva iz agavinih listova. Režu se listovi stari između 7 i 14 godina.
Kad je od njih pribavljen sok, listovi se suše i samelju u prah.

Dobiveni sok se filtrira, a potom zagrijava na niskim temperaturama kako bi se odvojili polisaharidi od običnih šećera.

Glavni polisaharid sadržan u agavinom nektaru je inulin, koji se uglavnom sastoji od fruktoze.

Filtrirani sok varira od svijetlo do tamnožute boje, ovisno o načinu obrade.

Sladak, a ne diže nivo šećera u krvi

Zbog svojeg niskog glikemijskog indeksa, agavin sirup gotovo nimalo ne utječe na razinu šećera u krvi.

Stoga je idealan za dijabetičare i ljude preosjetljive na šećer.

Glikemijski indeks je mjera koja nam pokazuje kojom brzinom i intenzitetom se povisuje razina glukoze u krvi nakon konzumiranja određene hrane.

Usporedbe radi, glikemijski indeks agavinog sirupa je 27, meda 83, a bijelog šećera 137.

No, niži glikemijski indeks ne znači i manju slatkoću: agava je 1,4 do 1,6 puta slađa od običnog šećera, te je i kaloričnija od glukoze.

Osnažuje imunitet i štiti od bakterija

Osim niskog glikemijskog indeksa, agavin sirup ima i niz drugih pozitivnih učinaka na zdravlje.

Agava sadrži saponine i fruktane. Saponini imaju antiupalna svojstva i jačaju imunološki sustav, te pomažu u borbi protiv bakterija.

Fruktani su korisni kod dijabetesa i pretilosti, smanjuju razinu štetnih crijevnih bakterija, pomažu kod zatvora i smanjuju rizik od nastanka raka crijeva.

Fruktani također povećavaju apsorpciju minerala poput kalcija i magnezija – potvrdili su znanstvenici s Nacionalnog politehničkog instituta u Guanajuatu u Meksiku.

Dostatan nivo kalcija, zajedno s magnezijem i vitaminom D, smanjuje opasnost od osteoporoze i drugih bolesti povezanih sa zdravljem kostiju.

Agava sadrži i inulin, vrstu fruktana kojem se pripisuje niz pozitivnih učinaka na ljudsko zdravlje.

Studije pokazuju da je inulin pogodan za gubitak viška kilograma zbog svojeg malog glikemičkog indeksa, te poticanja osjećaja sitosti.

Inulin je povezan sa smanjenjem razine kolesterola i rizika od nekolikih vrsta raka.

Sirup agave sadrži i vlakna koja potpomažu rad probavnoga sustava, te mnoge elemente u tragovima, poput kalcija, željeza i vitamina B i C.

Agavin sirup ne sadrži škrob, pa je ovaj zaslađivač pogodan za osobe na bezglutenskoj prehrani.

Kupovanje i primjena

Agava je ukusna i jednostavna za korištenje.

U usporedbi s medom i drugim organskim sirupima, agavin je nektar blag te se lako otapa u tekućinama.

Agava je idealno sladilo za one koji žele jela zasladiti organskim proizvodom.

Prilikom kupnje agavinog sirupa, pobrinite se da kupujete organski proizvod te da se radi o nektaru iz lista agave, a ne iz korijena.

Obratite pažnju na to da kupujete proizvod koji nije obrađivan na visokim temperaturama. Takav sirup obično ima tamniju boju i intenzivniji miris.

Sirup agave možete koristiti za pripremu kolača, pudinga, peciva, marinada, voćnih i mliječnih napitaka, kompota, pekmeza te voćnih i povrtnih salata.

Posebno dobro se slaže sa sezamom, zbog toga je odličan za pripremu peciva s ovim sjemenkama.

Pošto je agava sirup 1.4 do 1.6 puta slađi od šećera, trebate ga staviti u nešto manjim količinama.

Read More

Aronija - čudesna bobica koja upija radijaciju i štiti od infekcija

Aronija, s plodovima nalik ribizu, ima kiseli i trpki okus.
Otporna je na zimu i mraz, pa tako preživljava na temperaturama i do -47 stupnjeva Celzija, zbog čega nosi naziv sibirska borovnica.
Zbog svoje otpornosti, aronija danas raste i u hladnijim zemljama poput Finske, Švedske i Rusije.
Potječe iz Sjeverne Amerike, odakle je došla u Europu.
Sjevernoamerički domoroci  koristili su aroniju kao hranu i lijek.
U Europi je prvenstveno bilo zapažena zbog ljepote cvijeta.
U mnogim dijelovima svijeta ovo voće zbog svojih ljekovitih svojstava svrstava se u ljekovito bilje.
Nakon eksplozije u Černobilu, korištena je za ublažavanje posljedica radijacije.
Prema ORAC i TEAC standardima, aronija ima najveće antioksidativno djelovanje među svim bobičastim i orašastim voćem.

Ljekovito djelovanje aronije

Aronija je bogata antioksidansima, flavonoidima, mineralima u tragovima, folnom kiselinom i vitaminima  B, C i E.
Zbog visokog udjela antioksidanata i vitamina C i E, aronija djeluje antivirusno, antibakterijski i antiupalno.
Aronija je bogata antioksidantom antocijanom koji jača imunitet, smanjuje rizik od raka i usporava starenje.
Aronija blagotvorno djeluje na rad želuca. Stimulira rad štitnjače, pa se posebno preporučuje osobama s hipotireozom.
Aronija sprečava nastanak kardiovaskularnih bolesti. Ovo voće snižava visoki tlak i kolesterol te potiče proizvodnju dobrog kolesterola.
Aronija stimulira rad jetre, pomaže kod žučnih kamenaca i upala žučnog mjehura.
Blagotvorno djeluje i na naš probavni sustav - smiruje grčeve i bolove u crijevima, smanjuje upalu sluznice crijeva i zaustavlja proljev.
Aronija je korisna i kod upale mokraćnog sustava.
Ovo voće možemo pronaći u mnogim proizvodima za mršavljenje, jer pomaže  u održavanju idealne tjelesne težine.
Istraživanja ruskih znanstvenika su pokazala da aronija pospješuje izlučivanje teških metala kao i nekih radioaktivnih tvari iz organizma.

Dobrobiti aronije:

• odličan je izvor antioksidanata
• sprečava bolesti srca i krvnih žila
• regulira krvni tlak
• štiti zdravlje urinarnog sustava
• ima antiupalna svojstva
• stimulira rad štitnjače
• poboljšava pamćenje i koncentraciju
• regulira razinu šećera u krvi
• jača imunitet
• povoljno djeluje na probavni sustav
• štiti od virusa i bakterija
• pospješuje izlučivanje teških metala iz organizma

Uzgoj aronije

Aronija je otporna na hladnoću, zbog toga bez problema uspijeva u našim krajevima.
U kontinentalnoj Hrvatskoj aronija cvate krajem travnja, plodovi dozrijevaju u kolovozu ili rujnu.
Plodovi ostaju na biljci - ne opadaju i ne kvare se. Zato se branje plodova može produžiti i na dva mjeseca.
Aronija je otporna na štetočine i ne zahtjeva upotrebu pesticida. Zbog toga se smatra 100% ekološkom biljkom. Uspijeva na svim vrstama tla, jedino ne podnosi sušu.
Sadnicu aronije možete kupiti u većini poljoprivrednih apoteka.
Plodove aronije najbolje je konzumirati u sirovom obliku, jer kuhanjem se gubi dio njezinih ljekovitih svojstava.
Plodove aronije možete koristiti i za proizvodnju džemova i marmelada, možete ju  konzumirati i u obliku soka, čaja i kompota. Bobice aronije možete osušiti da bi ih mogli koristiti i u zimi.

Salata od aronije i špinata

Evo jednog odličnog, a zdravog recepta s aronijom.
Sastojci:

• 2 žlice jabučnog octa
• 1 avokado
• 125 ml nasjeckanog krastavca
• 125 ml bobica aronije
• 2 žlice soka od jabuke
• 2 čajne žličice aronije
• 1 čajna žličica soli
• 1/8 čajne žličice meda
• 1 češanj češnjaka
• 125 ml maslinovog ulja
• 1 svežanj listova špinata
• 125 ml usitnjenih mrkvi

Priprema:
U mikser dodajte ocat, sok od jabuke, bobice aronije, med, sol i češnjak i dobro izmiksajte. Na kraju dodajte i maslinovo ulje te lagano promiješajte.
Tako pripremljen dresing prelijte preko listova špinata, mrkve, avokada, krastavca i  2 čajne žličice bobica aronije.

Read More

Antioksidansi u začinskim biljkama – snažniji i zdraviji od sintetičkih antioksidanata

Sigurno ste čuli za slobodne radikale i oksidativni stres. Oksidativni stres je stanje koje nastaje kada proizvodnja slobodnih radikala nadvlada sposobnost tijela da ih neutralizira ili eliminira. Oksidativni stres vodi do brojnih teških bolesti današnjice poput dijabetesa, prijevremenog starenja i srčanih tegoba. Najveći neprijatelji oksidativnih procesa su antioksidansi, koji osnažuju imunosni sustav i neutraliziraju slobodne radikale.

Ljudski organizam ima vlastite antioksidativne sustave, koji ga štite od štetnog utjecaja slobodnih radikala. No, antioksidante možemo unijeti i hranom. Prirodni izvori antioksidanata su voće, povrće i začinske biljke.

Sintetički antioksidanti

Prehrambena, farmaceutska i kozmetička industrija u svoje proizvode ubacuje neke sintetičke antioksidante. To su butilirani hidroksianizol (BHA, E320), butilirani hidroksitoluen (BHT, E321), terc-butilhidrohinon (TBHQ, E319) i estri galne kiseline (E310 – E312). Nakon pojave sintetičkih antioksidanata često se postavljalo pitanje njihove sigurnosti po ljudsko zdravlje. Zbog nepovoljnih toksikoloških izvještaja o sintetičkim antioksidansima preporučujemo da koristite samo prirodne antioksidanse.

Prirodni antioksidanti u začinskim biljkama

Velik broj začinskih biljaka sadrži kemijske spojeve koji imaju antioksidativne osobine. Prirodni antioksidanti mogu se naći u brojnim dijelovima biljaka, kao što su sjemenke, lišće, korijen i kora. Najvažnije grupe prirodnih antioksidanata u voću i povrću su tokoferoli, flavonoidi, fenolne kiseline, terpenoidi i karotenoidi. Aktivne komponente začinskih biljki s antioksidativnim učinkom su fenolne kiseline. To su primjerice ružmarinska kiselina iz ružmarina, kadulje i origana, flavonoidi cirsimarin igenkvanin iz ružmarina i kadulje. Uz njih su i prirodni pigmenti kao kapsaicin u paprici i terpeni iz ružmarina i kadulje. Neke začinske biljke iz obitelji Lamiaceae, poput ružmarina, kadulje, origana i timijana, mogu se koristiti u prehrambenoj industriji. Ne samo zato što štite hranu od oksidacije, već joj daju i brojna ljekovita svojstva.
Smatra se da antioksidansi…

• štite stanice od slobodnih radikala
• usporavaju proces starenja
• energiziraju organizam
• štite od mnogih bolesti poput raka, artritisa, Alzheimerove bolesti itd.

Ružmarin – kralj antioksidanata

Lišće ružmarina (Rosmarinus officinalis L.) i ekstrakti ružmarina koriste se ne samo kao začini, već i zbog svojih antioksidativnih osobina. Ružmarin je poznat kao biljka s najjačim antioksidativnim djelovanjem. Spojevi u ružmarinu koji imaju najveću antioksidativnu aktivnost su karnosolna kiselina, karnosol i ružmarinska kiselina. Antioksidansi u ružmarinu sposobni su prekinuti proces oksidacije dodajući vodik slobodnim radikalima.

Kadulja

Kadulja (Salvia officinalis L.), jedna je od najpoznatijih i najčešće korištenih ljekovitih biljaka. Osim u svrhu liječenja, kadulja se koristi i kao začin. Zajedno s ružmarinom, posjeduje najjaču antioksidativnu aktivnost među biljkama. Antioksidativno djelovanje kadulje pripisuje se prisustvu fenolnih diterpena, fenolnih kiselina i flavonoida.

Timijan

Timijan (lat. Thymus vulgaris) je ljekovita biljka bogata eteričnim uljem, zbog kojeg ima fungicidno, antiseptičko i antioksidativno djelovanje. Eterično ulje iz lišća timijana koristi se i u parfemima, sapunima i pastama za zube. Osim primjene u kozmetici i fitoterapiji, timijan se koristi i kao začin. Istraživanja su pokazala da aktivne komponente u ekstraktu timijana, posebno eugenol, timol i karvakrol, imaju veću antioksidativnu aktivnost od sintetičkih antioksidanata BHT i BHA te od vitamina E.

Origano

Origano (Origanum vulgare L.) se u tradicionalnoj medicini koristi kao ljekovita biljka zbog svojih jakih antibakterijskih, antigljivičnih i antioksidativnih svojstava. Komponente odgovorne za antioksidativno djelovanje eteričnog ulja iz origana su timol, karvakrol i timohinon. Zajedničko djelovanje sastojaka eteričnog ulja origana igra vrlo važnu ulogu. Istraživanja su pokazala da ekstrakt origana usporava lipidnu oksidaciju.

Bosiljak

Bosiljak (Ocimum basilicum L.) upotrebljava se u tradicionalnoj medicini zbog svojih antibakterijskih, antigljivičnih i antioksidativnih osobina. U kulinarstvu se primjenjuje kao začin, a u kozmetici kao izvor eteričnog ulja. Otkriveno je da ružmarinska kiselina, kao glavna komponenta bosiljka, ima jače antioksidativno djelovanje od vitamina E.

Kako koristiti začinske biljke

Najjednostavniji način kako možete iskoristiti dobrobiti začinskih biljaka jest dodati ih u vaš svakodnevni meni. Najbolje ih je dodati jelima na kraju, jer kuhanjem biljke gube vrijedne nutrijente i ljekovita svojstva. Također možete koristiti kapsulirani prah, tinkture ili čista eterična ulja začinskih biljaka. U vezi primjene i doziranja takvih pripravaka pitajte stručnog fito- ili aromaterapeuta.

Read More

Alpska ruža

Opis biljke: alpska ruža ili pjenišnik planinska je biljka što raste isključivo na visokim planinskim područjima. To je zimzelena i trajna biljka što raste u grmovima. Listovi su kožasti i jajastog oblika. S gornje strane listovi su tamnozeleni, a s donje u početku žutozeleni, a posle smeđi, nalik hrđi, i ljuskavi. Cvjetovi su crvene boje, zvonasti, skupljeni u grozdaste cvatove.
Stanište: Rasprostranjena je na planinskom području, uglavnom na visinama od 1500 do 2500 metara.
Ljekoviti dio biljke: listovi koji se beru neposredno prije cvatnje biljke.
Ljekovito djelovanje: alpska ruža ili pjenišnik ljekovita je biljka kojom se pospješuje izlučivanje znoja i mokraće. Koristi se, zatim, u liječenju reumatizma zglobova, bolova u mišićima, uloga (gihta) i neuralgičnih bolova.

Read More

Upotreba Aloe vere i djelotvornost na organizam

Gel Aloe vere ima mnogobrojne blagotvorne učinke na organizam. Može se uzimati u obliku napitka, oralnim putem, a neka od ljekovitih svojstava gela su, jačanje imunološkog sustava u organizmu, smanjenje upalni procesa, antivirusno djelovanje, detoksikacija organizma, poticanje organizma na djelovanje, pomaže kod odvikavanja od pušenja, alkohola i opojnih droga.

U slučaju da gel koristimo lokalno, u obliku krema, sprejeva ili kapljica tada je odličan za njegu kože, protiv alergija, za zacjeljivanje rana i opeklina, zaustavljanje krvarenja, protiv bolova u zglobovima i mišićima, za njegu zubi i usne šupljine. Pomaže i kod bolesti očiju, poput konjunktivitisa, mrene i slično, gel je dobar za akne, protiv peruti i slično.

Read More

Djelovanje gela Aloe vere

Gel Aloe vere podstiče probavu, neutralizira pojačanu želudačnu kiselinu, uravnotežuje djelovanje gastrointestinalnih simbiotičkih bakterija, smanjuje gljivice, normalizira pH stolice, pomaže kod iritabilnog crijevnog sindroma, kolitisa, proljeva i zatvorenosti.

Supstance gela prodiru kroz zidove probavnog trakta te ispiru štetne bakterije i čiste crijevne resice od naslaga. Na ovaj način gel blagotvorno djeluje protiv upala, a povećava apsorbiranje hranjivih tvari.
Aloe vera gel poboljšava rad jetre, čisti je od toksina i pomaže u regeneraciji. Gel se preporučuje kao dodatna terapija kod bolesti žući, ciroze jetre, akutnog i kroničnog hepatitisa i masne jetre.
Također, gel regulira i snižava nivo šećera u krvi, smanjuje oscilacije šećera što je jako važno kod bolesnika na inzulinu.
Jača srčani mišić, snižava razinu kolesterola u krvi, snižava krvni tlak te smanjuje učestalost napada angine pektoris.
Aloe vera sadrži materije koje uništavaju tumore, podstiču imunološki sustav, te smanjuju štetne nuspojave kemoterapije i radio terapije.
Ublažava simptome astme i alergija.
Aloe vera ublažava akutne i kronične upale, djeluje i na bakterije koje su otporne na antibiotike kao što je Escherichia Colli.
Pomaže kod akutnih i kroničnih upala respiratornih organa poput upale sinusa, grla, glasnica, pluća i slično.
Smanjuje upalu, crvenilo, bolove i oticanje zglobova i mišića. Blagotvorno djeluje kod uganuća, nategnuća i upala tetiva, modrica i slično. Pomaže kod neuralgija, išijasa i glavobolje. U kombinaciji s organskim spojevima kalcija, gel Aloe vere blagotvorno djeluje kod osteoporoze.
U obliku kapljica za oči, Aloe vera se uspješno upotrebljava protiv upale očne sluznice, mrene, trahoma, glaukoma, keratitisa i slično.
Gel odlično vlaži kožu jer prodire do dermalnog sloja. Pomlađuje kožu jer povećava stvaranje fibroblasta osam puta brže nego je to normalno, te na taj način ubrzava zacjeljivanje rana. Aloe vera je odlučna za suhu, osjetljivu i oštećenu kožu. Ublažava i otklanja staračke pjege po rukama.

Read More

Zeleni anis kao lijek

Zeleni anis (Pimpinella anisum) je porijeklom sa istoka, a danas se uzgaja svugdje u svijetu. Od ove biljke upotrebljavaju se listovi i sjemenke.

Zeleni anis nosi reputaciju aromatične biljke i kao sredstvo za iskašljavanje.
Davno kroz povijest Grci i Rimljani su upotrebljavali anis u svim vrstama umaka i alkohola, kao što i mi danas činimo. Žvakali su sjemenke da bi namirisali dah i otvorili apetit. Rimljani su spravljali svadbeni kolač jako namirisan anisom kako bi pokušali smanjiti efekte preobilne gozbe.
Sjemenke su preporučljive kao djelotvorne protiv podrigivanja i povraćanja.

Read More

Anemija – Zašto nastaje i kako se liječi?

Anemija nastaje uslijed nedostatka željeza, a glasi za najčešće ishranom prouzrokovanu bolest na svetu.

Da li se jako umarate? Da li vam je teško da se skoncentrirate? Da li vam je uvijek hladno? Sve ovo su simptomi anemije, problema koji se pojavljuje kada ćelije organizma ne dobijaju dovoljno kisika. Do anemije može da dođe uslijed pomanjkanja hemoglobina, supstance koja je nosilac kisika u krvi, ili uslijed manjka crvenih krvnih zrnaca u kojima se hemoglobin nalazi i koja ga raznose kroz krvotok.
Najčešći vid anemije jeste anemija uslijed nedostatka željeza. Željezo je neophodno za proizvodnju hemoglobina, i ako ne dobijete dovoljne količine ovog minerala, može se desiti da imate vrlo mali broj crvenih krvnih zrnaca. Nedostatak željeza može da bude rezultat kroničnog gubljenja krvi, pomanjkanja željeza u ishrani, loše apsorpcije željeza u crijevima ili povećane potrebe za ovim mineralom od strane organizma, kao što je to slučaj za vrijeme trudnoće.
Ukoliko osjećate umor, izmorenost i nedostatak energije, nemojte biti sami svoj ljekar i nemojte misliti da ćete gutanjem pilula željeza otkloniti problem. Definitivna dijagnoza može da se postavi tek nakon temeljito izvršene analize od strane vašeg liječnika. Ukoliko se dijagnosticira anemija uslijed nedostatka željeza, vaš ljekar će vam vjerojatno predložiti da povećate udio namirnica bogatih željezom u vašoj ishrani i/ili uzimanje dodataka. Najbolji prirodni izvori ‘hem’ željeza (oblika željeza koji se najbolje apsorbira) jesu posno meso i meso živine, ostrige, kapice i žumance. ‘Nehem’ željezo, koje se teže apsorbira, nalazi se u tamnozelenom lisnatom povrću; tamnocrvenom povrću kao što su crvena artičoka, cvekla i crveni kupus; sušenom voću, grahu i integralnim žitaricama. Morsko povrće, kao što je crvena, gruba morska trava sa latinskim nazivom Rhodymenia palmata i alga hiziki također je bogata željezom. Višak željeza, međutim, u sebi sadrži faktor rizika za srčane bolesti. To i jeste razlog zašto se uvijek preporučuje da kod vašeg ljekara provjerite koliki vam je nivo željeza i na taj način utvrdite da li vam ono nedostaje, prije no što se odlučite za dodavanje željezom bogatih namirnica vašoj ishrani ili uzimanje dodataka željeza.
Anemija također može da se javi kao posljedica nedostatka ključnih B-vitamina, naročito folne kiseline i vitamina B12, koji su neophodni za proizvodnju crvenih krvnih ćelija, nosilaca hemoglobina. Ishrana siromašna bilo kojim od ovih vitamina može da dovede do previše smanjenog broja crvenih krvnih zrnaca. Jasno je, međutim, da prava kombinacija ishrane i dodataka može da spriječi anemiju.

Vitamini

B12 – Nekoliko studija je pokazalo da ima mnogo ljudi starijih od pedeset godina koji pate od nedostatka ovog vitamina. Nedostatak vitamina B12 izazvati će klasične simptome anemije, kao što su izuzetan umor, psihička konfuzija i teškoće u koncentraciji. Na primjer, pemiciozna anemija je kronično oboljenje karakteristično za starije osobe kod kojih želudac prestane da proizvodi enzim potreban za apsorbiranje B12, koji je neophodan za proizvodnju zrelih crvenih krvnih zrnaca. B12 se prvenstveno nalazi u namirnicama životinjskog porijekla, uključujući tu i meso i mliječne proizvode, pa su stoga vegetarijanci svih starosnih grupa, koji ne jedu ni meso ni mliječne proizvode, u opasnosti da dobiju ovaj oblik anemije. Vegetarijanci koji apstiniraju od svih namirnica životinjskog porijekla trebalo bi da uzimaju dodatak B12.
(Ukoliko ne jedete meso, ali jedete jaja i mliječne proizvode, kao što su sir i jogurt, onda vjerojatno dobivate dovoljno vitamina B12).
Vitamin C – Mada je organizmu teže da apsorbira željezo iz povrća, voća i žitarica, vitamin C može da poboljša apsorpciju tog minerala za čitavih 85 procenata. Uzimanje dodatka vitamina C može da pojača djelovanje željeza koje dobijate iz sastojaka svakodnevne ishrane.
Folna kiselina – Ovaj B-vitamin, za koji se pokazalo da smanjuje rizik od urođenih mana kod novorođenčadi ako se uzima za vrijeme trudnoće, također je neophodan za proizvodnju crvenih krvnih zrnaca koja su važna za prevenciju anemije. Folna kiselina se nalazi u lisnatom zelenom povrću i integralnim žitaricama, a dostupna je i u vidu tableta i kapsula.

Minerali

Željezo – Mnogi od nas danas konzumiraju manje namirnica kao što su crveno meso i džigerica da bi smanjili unošenje masti, a na taj način nenamjerno smanjuju i unošenje željeza. Za mnoge, a naročito za žene sa obilnim menstrualnim odlivima, dodatak željeza je neophodan da bi se spriječila anemija.

LJekovito bilje

Dong kvaj (Angelica sinensis) – bogat je vitaminima i mineralima, uključujući i B12 pa zato može da spriječi pojavu anemije.
Luk vlašac (drobnjak) — Ovo povrće je bogato vitaminom C i željezom što je savršena kombinacija, pošto vitamin C olakšava apsorbiranje željeza. Treba ga jesti u svežem stanju.
Kinoa – To je žitarica koja potiče iz Bolivije i Perua, a danas se gaji i na stjenovitim planinama u Koloradu. Ima bogat sadržaj svih osam esencijalnih aminokiselina koje formiraju kompletan protein, onaj koji se normalno nalazi samo u crvenom mesu, jajima i mliječnim proizvodima. Kinoa ima mnogo manje kalorija i masnoće. Šipci, potočarka, korijen čička, peršin i rastavić — sve su to biljke koje povećavaju nivo željeza u vašem organizmu.

Read More

Zbog čega nastaje artritis i kako ga liječiti?

Oko pedeset miliona ljudi u SAD pati od nekog oblika artritisa. Za više od 20 miliona njih, simptomi su do te mjere ozbiljni da ih natjeraju da potraže medicinsku pomoć.

Nema poznatog načina za izlječenje, ali ishrana, lijekovi, kreme za lokalnu primjenu, kao i fizičko vježbanje, mogu u izvjesnoj mjeri da dovedu do olakšanja. Mnogo prije pojave moderne farmacije, s njenim apotekama čije su police ispunjene najrazličitijim lijekovima za ublažavanje bolova, narodni ljekari su smišljali načine za liječenje artritisa, jedne od najčešćih tada poznatih bolesti. U stvari, mnogi lijekovi koje farmaceutske kompanije danas reklamiraju kao svoje revolucionarne pronalaske zapravo su ili derivat narodnih lijekova čiju je vrijednost vrijeme samo potvrdilo, ili se u velikoj mjeri zasnivaju na tim preparatima koji se već vjekovima koriste.
Bar jedan od pet Amerikanaca osjeti bolove i nelagodnost izazvane artritisom. Provjerena terapija koja bi dovela do izlječenja ove bolesti još uvijek je nepoznata, ali zato postoje mnogobrojne terapije koje doprinose ublažavanju simptoma.
Artritis je zapravo uopćeni izraz za oko stotinu oboljenja koja izazivaju ili zapaljenja vezivnog tkiva ili degeneraciju zglobne hrskavice. Hrskavica je supstanca koja oblaže zglobove. Ona sprečava da se završeci kostiju trljaju jedni o druge i omogućava zglobovima da se lako pokreću. Kad se hrskavica istroši, kosti postanu ogoljene, što rezultira bolovima, ukočenošću i oticanjem zglobova. Mada su gotovo svi oblici artritisa povezani sa starenjem, ova bolest može da pogodi i one veoma mlade.
Dva najčešća oblika artritisa jesu osteoartritis i reumatoidni artritis. Iako i jedan i drugi kao posljedicu imaju uništene zglobove, to su zapravo dvije različite bolesti.
Osteoartritis je također poznat i kao degenerativni artritis, ili, popularnije, habanje uslijed upotrebe. On može da napadne sve zglobove, ili samo neke od njih. Simptomi uključuju jutarnju ukočenost, koja obično nestaje oko pola sata nakon ustajanja, i naticanje i bolove u zglobovima (naročito prstiju).
Kod reumatoidnog artritisa, upala zahvata ‘sinovium', unutrašnju oblogu kapsule u kojoj leži zglob. Sinovium raste i na taj način uništava hrskavicu, kost i okolne strukture. Široko rasprostranjen upalni proces prenosi se i na okolna tkiva, kao što su krvni sudovi, koža, nervi i mišići. Rezultat svega su bolni zglobovi, smanjena pokretljivost i opće osjećanje bola i depresije.
Mada nam je poznata šteta koju artritis može da nanese organizmu, uzrok ovog oboljenja nije nam potpuno jasan. Vjeruje se da je šteta koju nanose slobodni radikali (nestabilne molekule kisika) odgovorna za mnoge bolesti vezane za starenje, uključujući tu i artritis. Slobodni radikali, ako ih je veliki broj, mogu da unište ćelijske membrane, zaštitne obloge ćelija. Ljudska bića su razvila mehanizam kojim mogu da se zaštite od formiranja opasnih slobodnih radikala. Naš organizam prirodnim putem proizvodi mnoga jedinjenja koja funkcioniraju kao antioksidanti i sprečavaju oksidaciju koja oštećuje ćelije. Tu spadaju vitamin E, glutation, selen i vitamin C. Mnogi stručnjaci danas vjeruju da bismo, uzimajući dodatne antioksidante, mogli da budemo u stanju da spriječimo onu vrstu oštećenja koju nam nanose slobodni radikali, a koja dovode do artritičnih promjena.
Kao što smo ranije napomenuli, nema nikakvog magičnog metka koji bi ubio artritis. Postoje neki djelotvorni tretmani, ali oni su skopčani s rizikom. Neinfektivna inflamatorna oboljenja artritičnog tipa uglavnom se liječe nesteroidnim antiinflamatornim lijekovima (NSAIDS) kao što je ibuprofen (Advil i Motrin) i naproksen (Naprozin), koji potiskuju upalni proces sprečavajući sintezu prostaglandina, supstanci nalikhormonu koje izazivaju upalu. Napomena: Ovi lijekovi, međutim, mogu da nadraže želudac i izazovu gastrička krvarenja. Uz to, vremenom njihova djelotvornost može da opadne. Drugi medikamenti, kao što je kortizon, koji se često prepisuju u slučajevima artritisa, uistinu ublažavaju bol, ali zato imaju dugotrajne neželjene posljedice i ne smiju se uzimati nekontrolirano. (Između ostalog, kortikosteroidi slabe imunološki sistem i mogu da prouzrokuju osteoporozu, odnosno krtost i šupljikavosti kostiju.) Stoga, radije svima preporučujemo da prvo probaju da liječe artritis narodnim lijekovima čiju je vrijednost potvrdilo vrijeme i koji su bezbjedni za korištenje, uglavnom veoma djelotvorni i jednostavni za upotrebu.

Ljekovito bilje – preparati za vanjsku upotrebu

Kapsaicin – Aktivni je sastojak kajenske paprike, ploda grmolike tropske biljke sa latinskim nazivom Capsicum annuum. Najdjelotvorniji je kada se u vidu kreme nanosi na bolne zglobove onih koji pate od artritisa.
Eukaliptusovo ulje – Ulje eukaliptusa se utrljava u kožu i na taj način ublažava bolove prouzrokovane artritisom. Pojačava cirkulaciju na tom području i tako izaziva osjećanje toplote.
Boswella serata – Krema koja se dobija od biljke Boswella serata, koju od davnina koriste indijanski iscjelitelji, dobila je najviše ocjene kao efikasno sredstvo za ublažavanje bolova od artritisa.

Ljekovito bilje – preparati za unutrašnju upotrebu

Bromelain – Dobiva se iz ananasa i odavno je poznat kao dobro prirodno sredstvo protiv upala. Klinička ispitivanja su pokazala da on smanjuje potrebu za kortikosteroidima, koji se često prepisuju i za osteoartritis i reumatoidni artritis. Mada su kortikosteroidi nesumnjivo veoma djelotvorni u ublažavanju bolova i zapaljenja, nisu oslobođeni propratnih pojava među kojima su i neke potencijalno veoma ozbiljne, kao što je povišen krvni pritisak, povišen kolesterol i osteoporoza. U svakom slučaju je dobro isprobati svaki prirodan i bezbjedan lijek koji smanjuje potrebu za kortikosteroidima, kao što je to slučaj sa bromelainom.
Gama linolna kiselina – Nalazi se u noćurkovom ulju i ulju sjemena biljke Borago ofTicinaKs. Gamalinolna kiselina je omega-6 masna kiselina i slična je omega-3 masnim kiselinama koje se nalaze u masnijim vrstama riba. Narodni ljekari od davnina savjetuju noćurkovo ulje za liječenje reumatoidnog artritisa.
Sibirski ginseng – Ginseng je bio i još uvijek jeste predmet hiljada naučnih studija i poznat je kao najbolji tonik protiv stresa na svijetu. Stres utiče na kompletan organizam i može da odigra ozbiljnu ulogu u pogoršanju artritisa. Ginseng također predstavlja cio tim antioksidanta, koji također mogu da pruže zaštitu od artritičnih oštećenja. Na tržištu postoji nekoliko vrsta ginsenga, no ipak, dajemo prednost sibirskom. On, tehnički gledano, uopće nije ginseng, već njegov daleki rođak, ali ima mnoga ista svojstva i stoga se koristi na isti način. Pravi ginseng može da bude moćno stimulativno sredstvo, koje kod mnogih ljudi izaziva nesanicu. Mada i sibirski ginseng proizvodi sasvim pristojan energetski učinak, ne prouzrokuje nikakve probleme sa spavanjem, a azijski narodni ljekari ga u stvari koriste upravo kao lijek za nesanicu. (Svi oblici ginsenga mogu da proizvedu blag estrogenski efekat koji, u rijetkim slučajevima, može da dovede do propratnih pojava kao što je vaginalno krvarenje kod žena. Ukoliko uzimate ginseng i primijetite i najmanji znak vaginalnog krvarenja, odmah se javite svom ljekaru, to može da bude i znak nekog drugog problema, ali ne zaboravite napomenuti da uzimate ginseng. Ginseng bilo koje vrste ne bi trebalo da koriste osobe sa visokim krvnim pritiskom i nepravilnim radom srca).
Kora bijele vrbe – Ova biljka sadrži salicin, jedinjenje od kojeg je sintetizovan aspirin. Slično aspirinu, kora bijele vrbe ima antiinflamatorna svojstva, ali, za razliku od aspirina, sadrži i tanine, koji imaju blagotvorno dejstvo na želudac.

Liječenje hrskavice

Pošto svi oblici artritisa imaju jednu zajedničku točku, a to je uništenje hrskavice, nije bez smisla ideja da oralno uzimanje nekih oblika hrskavice može da pomogne.
Glukosamin-sulfat – Ovaj prirodni sastojak hrskavice je pokazao pozitivne rezultate kod onih koji pate od osteoartririsa. On djeluje na osnovni uzrok oboljenja podstičući obnavljanje hrskavice i nema nikakvih propratnih pojava. Može da se kupi u prodavnicama zdrave hrane.
Ajkulina hrskavica – Da li je tačno da ajkule ne obolijevaju od artritisa? Može da bude. Ispitivanja su pokazala da su jedinjenja koja se nalaze u hrskavici ajkule ubrzavaju regeneraciju i oporavak ćelija hrskavice. Neka ispitivanja vršena u Evropi pokazala su da su injekcije jedinjenja nađenih u hrskavičnom tkivu ajkule isto toliko djelotvorne kao i nesteroidni antiinflamatorni lijekovi (NSAIDS), kad je riječ o liječenju simptoma artritisa.
Žvakanje pilećih kostiju. Svako zna da je pileća supica odlična za nazeb, ali da li je isto tako dobra za artritis? Prema ispitivanju koje su vršili istraživači sa Medicinske škole na Harvardu, protein iz pileće hrskavice, pronađen u pilećim kostima, može da pomogne u ublažavanju simptoma reumatoidnog artritisa. Tokom kliničkog ispitivanja, pedeset devet osoba sa ozbiljnim reumatoidnim artritisom skinuto je sa terapije lijekovima koji su se koristili za kontroliranje bolova u zglobovima.
Dvadeset osmero pacijenata je svakoga jutra dobijalo sok od pomorandže koji je sadržavao kolagen, dobiven iz prečišćene pileće hrskavice. Ostali dobrovoljci su dobijali samo običan sok od pomorandže, sa dodatkom lažnog lijeka. Poslije tri mjeseca cijeli tim je primijetio znatno ublažavanje simptoma, a četvoro od ovih dvadeset osam pacijenata doživjelo je potpuno povlačenje bolesti. U grupi koja nije dobijala pomenuti kolagen, nije došlo ni do kakvog poboljšanja.

Antioksidanti

Vitamin C – Ovaj vitamin, najpoznatiji od svih antioksidanta, nalazi se u citrusnom voću; bioflavonoidi (srodna jedinjenja) štite vitamin C sprečavajući organizam da ga razori. Nedavni pregled fiziološkog djelovanja flavonoida pokazuje njihov povoljan efekt na bijela krvna zrnca, koji se ogleda u jačanju imunološke obrane, a može da se računa kao antiinflamatomo djelovanje.
Bioflavonoidi – Ova biljna jedinjenja nalaze se u limunovima, grožđu, šljivama, crnim ribizlama, grejpfrutu, kajsijama, heljdi, bundevama (tikvama), prokelju, kupusu, peršunu, mrkvama, krastavcima i šipcima. Mogu da se nabave i u vidu dodataka.
Vitamin E – Izgleda da ovaj vitamin pomaže ublažavanje bolova i ukočenosti izazvanih artritisom. Nedavna studija o osteoartritisu pokazala je da dodaci vitamina E smanjuju bol, poboljšavaju pokretljivost i umanjuju potrebu za lijekovima za ublažavanje bolova.

Minerali

Bakar – Ovaj mineral, koji je od davnina poznat kao narodni lijek za artritis, potreban je za pretvaranje tjelesnog željeza u hemoglobin. Potpomaže održavanje kostiju, krvnih sudova i živaca u zdravom stanju, kao i funkcioniranje imunološkog sistema. Jedno vrijeme, bakar je smatran za moguć uzrok artritisa jer su u zglobovima pacijenata oboljelih od reumatoidnog artritisa pronađene visoke koncentracije bakra. Međutim, sasvim je moguće da je povišeni nivo bakra pokušaj samog organizma da se izliječi. Ispitivanja su čak pokazala da bakar, u sadejstvu sa ostalim antiinflamatornim lijekovima, može da pomogne u ublažavanju simptoma artritisa. Dobri prirodni izvori bakra su ljuskari, integralna pšenica, grah, koštunjavi plodovi, sjemenje, suve šljive, kao i teleća i goveđa džigerica.

Ostali dodaci

Omega-3 – Ovo se odnosi na dva tipa poline zasićenih masnih kiselina pronađenih u ribama kao što su losos, veliki list (svoja), tuna sa dugačkim perajama, sardina i skuša. Omega-3 masne kiseline su sredstva protiv zapaljenja i korisne su u liječenju artritisa.

Read More

Avokado je jako zdrava namirnica koja obiluje vlaknima

Zeleni egzotični plod ne baš prihvatljive cijene često zaobilazimo, no treba znati da je avokado vrijedan svakog novčića. Naime od samo jednog avokada možete pripremiti namaz, ukusnu salatu i poznati guacamole umak i ono najvažnije tijelo opskrbiti neopisivom količinom zdravih sastojaka zbog kojih je avokado uvršten u jednu od najzdravijih namirnica svijeta.

Mononezasićene masti i omega 3 masne kiseline – avokado sadrži oleinsku i linoleinsku kiselinu koje su učinkovite u smanjenju lošeg (LDL) kolesterola, dok istovremeno povećavaju razinu dobrog (HDL) kolesterola.
Jednostruko nezasićena oleinska masna kiselina čini 59% ukupnog sadržaja masnoća u avokadu.
Folna kiselina – ili vitamin B9 jedan je od 8B vitamina koji tijelu pomažu hranu pretvoriti u energiju, iznimno je važan za zdravlje kože, kose i jetre. Folna kiselina ključna je za pravilno funkcioniranje mozga i ubrzan rast stanica što je posebno važno tijekom perioda brzog rasta i diobe stanica, kao što su rano djetinjstvo i trudnoća. Folna kiselina je također bitna za metabolizam homocisteina i pomaže u održavanju normalne razine ove aminokiseline povezane sa srčanim bolestima.

“Avokado obiluje vlaknima koji su svakodnevnoj prehrani nužni za reguliranje probave i kao zaštita probavnog sustava”

Lutein – ovo je karotenoid (prirodni pigment) koji štiti od određenih vrsta raka, te smanjuje rizik od makularne degeneracije, vodećeg uzroka sljepoće u odraslih osoba od 65 godina. Djeluje kao filtar sunčanog svjetla apsorbirajući opasne UV zrake i smanjuje rizik od degeneracije oka i sprečava razvoj očne mrene.
Avokado sadrži 3 puta više luteina nego druge vrste povrća i voća.
Oleinska kiselina i kalij – obje od ovih hranjivih tvari također pomažu u snižavanju kolesterola i smanjuju rizik od visokog krvnog tlaka. Avokado sadrži 3 puta više kalija od banane, izvor je željeza, bakra, fosfora i magnezija.
Ulje iz ploda avokada sprečava djelovanje slobodnih radikala, opasnih molekula koje oštećuju tjelesne stanice i uzrokuju prijevremeno starenje te nastanak brojnih bolesti. Antioksidansi iz avokada jedini uklanjaju slobodne radikale iz pogonskog dijela stanice.
Avokado obiluje vlaknima koji su u svakodnevnoj prehrani nužni za reguliranje probave i kao zaštita probavnog sustava jer snižavaju rizik od hemoroida i divertikularne bolesti. Vlakna pomažu kod regulacije težine jer zahtijevaju više žvakanja, vežu vodu na sebe, povećavaju volumen i duže se zadržavaju, što daje osjećaj sitosti i smanjuje opasnost od prejedanja, a nemaju nikakvu kalorijsku vrijednost.

Read More

ARNIKA - Arnica montana

--Drugi nazivi: brdjanka, veprovac, vucji zub. Latinski naziv: arnica montana.

Opis biljke: arnika ili moravka je dugotrajna, aromaticna biljka visine do 60 cm. Stablo je uspravno i malo razgranato s jednom cvetnom glavicom. Listovi su sitni, nasuprotni i malo nazubljeni, a pri dnu stabla složeni u rozetu. Cvet je glavica s jezicastim venci?em na vrhu stabljike i prosirenim cvetovima koji imaju pricvetne listi?e. Cvetovi su žuti ili narancastocrveni. ,
Stanište: raste na suhim livadama, obroncima i brdima.
Lekoviti deo biljke: za lek se koriste cvet, koren, odnosno podanak i listovi. Cvet se skuplja u vreme cvatnje, a korenje u prolece. 1 cvet i koren amike ili moravke potrebno je brzo sušiti, da odviše ne ishlape
Lekovito delovanje: amika ili moravka, prije svega, koristi se u lecenju rana, pri cemu ublažava bolove i pospešuje njihovo zaceljivanje. U tu svrhu priprema se tinktura od moravke što se razredjuje s vodom. Korisna je, takodje, u lecenju grla te s drugim travama u lecenju upale pluca, tifusa, slabosti srca, za pospešivanje cirkulacije krvi i izlucivanje znoja i mokrace..

Read More

ARIŠ - Larix europaea

--Drugi nazivi: aric, ariševina, gorski mecesan, macesan. Latinski naziv: larix europaea.

Opis biljke: ariš je jedino cmogoricno drvo što svake godine gubi listove, tj. iglice. Drvo je visoko od 20 do 40 metara, s tankim pognutim granama, crvenosmedjom ispucanom korom i šiljastom krošnjom. Fine i mekane iglice rastu zasebno na dugim i tankim izdancima u kiticama po dvadeset do šezdeset u broju, koje u jesen otpadaju. Ariš je jednodomna biljka koje se crveni, mirisavi zenski cvetovi razvijaju u male šišarice. Kora, smola i iglice imaju balzamican miris, nalik na limun. Smola ima miris na balzam, a ukus poput terpentina. ,
Stanište: ariš ponajbolje uspeva u planinama, a cesto sacinjava goleme šumske prostore. Brzo raste i zbog toga se sadi i uzgaja.
Lekoviti deo biljke: za lek se skupljaju zeleni cešeri u prolece i pocetkom leta, iglice u toku cele godine, a smola i kora u jesen
Lekovito delovanje: iglice i mladi cešeri koriste se za pripremanje uvarka, za kupku u lecenju nervno rastrojenih bolesnika, rekonvalescenata i jako slabih osoba. Isto tako, iglice i kora koriste se za pripremanje obloga za lecenje upaljenih rana, prignjecenosti i cireva. Caj pripremljen od kore ariša tera na mokrenje, leci vodenu bolest u pocetku, žuticu, reumu u zglobovima, osip i cireve. Smola pripremljena s vinom i medom cisti zacepljenu jetru, drobi i lagano odvaja pesak i kamenje iz žuci, bubrega i mokra?nog mehura, a kod upale grla koristi se za grgljanje..

Read More

ANĐELIKA - angelica silvestris

--Drugi nazivi: angelika, andjeoski korijen, andjeosko drvo, kravojac, divlja pirevina, siriš, šiviz. Latinski naziv: angelica silvestris

Opis biljke: andjelika je dvogodišnja biljka iz porodice štitarki. Prilicno je nalik kimu i anišu. Dostize visinu do 2 m. Stabljika je okrugla, uzdužno brazdasta, šuplja i plavicaste boje. Razgranjuje se samo na gomjim delovima. Listovi su veliki, dvostruko i trostruko razdeljeni i na krajevima nazubljeni. Cvet je štitac sa zelenka-stirn i žuckastobelim cveticima. Ogranci štica imaju kratke, ?ekinjaste zaštitne listi?e. Koren je smedje do crvenkastosmedje boje. Miris korena je jako aromatican i ugodan, a ukus sladunjav, posle oštar i gorak.U nekim delovima naše zemlje raste srodna vrsta Angelica archangelica L, I jedna i druga su lekovite osim što se A. Archangelica od A. Silvestris razlikuje po izrazitoj aromaticnosti i skoro kuglastim, 20-40- zrakastim štitovima. Naraste u visinu 2-3 m, a donji listovi su joj 60-90 cm dugacki. Podanak je u A. silvestris puzav, dug oko 1 m., sa mnogo žila. Cvetovi cine zelenkastožuto-bele štitce. Aromaticni, oštar ukus daje korenu etericno ulje, kiseline valerijane i angelike, te jabucna kiselina. Miris i ukus angelice slicni su mošusu ili vaniliji. , Stanište: Rasprostranjena je na planinskom podrucju, uglavnom na visinama od 1500 do 2500 metara
Lekoviti deo biljke: cela biljka Lekovito delovanje: caj od listova andjelike greje želudac, cisti krv i rnokracni mehur. U mešavini s drugim biljkama izlucuje otrovne i pokvarene sokove iz krvi, želuca i crieva te otklanja trbobolju, nadimanje, dizenteriju, grceve i otvorene i zatvorene šuljeve (hemeroide), sluz u prsirna, bolesti grla, a isto tako, veoma je koristan u lecenju kožnih bolesti i osipa. Dobro deluje na želudac jer pospešuje izlucivanje sokova za varenje i ostale funkcije. Želudac « ojaca «, pa može bolje da primi i preradjuje hranu. Angelica prvenstveno povecava apetit, pa je i zbog toga , izmedju ostalog, u sastavu mnogih želucanih cajeva.
Upotreba angelice zavisi od toga šta želimo postici. Radi povecanja apetita uzima se 15 minuta pre jela , dakle, na prazan želudac. Ako se želi pospešiti varenje kada je želudac osjetljiv, uzima se nakon jela. Ekstrakt sirove biljke deluje izvrsno kod slabog varenja. Kapljice angelice sa medom izvrsno pomažu kod zacepljenosti bronhija i protiv kronicnog bronhitisa. Andjelika je jedna od najstarijih lekovitih biljaka, koja do danas nije izgubila na vrednosti. Naziv, andjeoski ili sveti koren« dobila je za vreme haranja kuge u Evropi. Zahvaljujuci korenu andjelike, tom prilikom mnoštvo se Ijudi spasilo od tzv. crne smrti..
Kao caj se koristi korenje, ali treba znati da je dugotrajno kuvanje bez dejstva, jer ishlape etericna ulja. Za upotrebu izvana koristi se alkoholni ekstrakt andjelike - kod ishijasa i bolnih živaca, kao preparat za masiranje. Za takvo masiranje još je delotvornije ulje od andjelike, narocito kod bolesnih mišica ili posekotina. Za jacanje varenja , jetre, olakšavanje mokrenja, uklanjanje astmaticnih grceva i nadutosti sprema se caj: 1 velika kasika mešavine od jednakih delova andjelike, kicice (Erythraea centaurium), i pelina (Artemisia absinthium) prelije se sa 2,5 dl kipuce vode, poklopi i ostavi tako 5 minuta, procedi. Pije se tokom dana po 1 soljica u gutljajima.
Recept za pripremanje likera od angelike -vespetro- Uzme se 60 g semena angelike moze se upotrebiti i seckani korencici, 8 g anisa ( Fructus anisi ), 8 g semena komoraca ( Foeniculum officinale), 6 g semena korijandra ( Coriandrum sativum), ukupno 82 grama. Sve lagano zgnjeciti i staviti u 200 g cistog alkohola. Osam dana kasnije Uzeti još pola kg šecera ( najbolji je groždani), rastopiti ga u 1 – 1,5 l vode, pomesati sa predjasnjim alkoholnim rastvorom i procediti kroz cistu krpu ili vatu. Protiv nadimanja i slabog varenja nema ugodnijeg i boljeg leka. Napitak je zlatnožuckaste boje, a kod pokvarenog ili prehladjenog zeluca pomaze delotvorno , bolje od hemijskih tableta, brže i bolje.

Read More